Dejan Stojanović

_________________________________________________________________________________________

ČOVEK I PLANINA


Zagrli svoju planinu
Pa se osluškuju
 

Zaviri u utrobu njenu
Da vidi sebe

 

Razreže vrhovima njenim
Parče mekanog neba za hranu

 

Na golom horizontu iznikli
Ukleto srasli pružaju korenje

_____________

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

_________________________________